Grad Banja Luka objavio je 5. avgusta 2026. da je ranija odluka o parkingu „pala“ na Ustavnom sudu jer nije bila usklađena sa zakonom. Prema objašnjenju gradskog menadžera, problem bi trebalo riješiti tako što će Skupština grada dati saglasnost na cijene parkinga.
To je samo dio priče.
Ustavni sud Republike Srpske jeste utvrdio da gradonačelnik nije mogao utvrditi cijenu parkinga bez saglasnosti Skupštine grada. Sud je posebno naveo da ni činjenica da je davalac usluge sam Grad ne predstavlja izuzetak od te obaveze.
Odluka Ustavnog suda o pravilniku i cijenama
Međutim, Ustavni sud nije oborio samo cijene. U drugoj odluci utvrdio je da čitav niz odredaba gradske Odluke o bezbjednosti saobraćaja nije bio usklađen sa Zakonom o komunalnim djelatnostima. Razlog je bio to što Skupština grada nije na zakonom propisan način uredila upravljanje javnim parkiralištima kao komunalnu djelatnost.
Odluka Ustavnog suda o komunalnoj djelatnosti parkinga
Naslijeđena odluka ili novi pravilnik iz 2023?
Grad u saopštenju naglašava da je sadašnja administracija zatekla odluku iz mandata prethodnih gradonačelnika.
Tačno je da osnovni model postoji još od 2017. godine. Skupština je tada omogućila da gradonačelnik pravilnikom uređuje organizaciju i naplatu parkinga.
Ali pravilnik koji je Ustavni sud proglasio neustavnim donesen je 2023. godine, za vrijeme sadašnje administracije. Tim pravilnikom uređene su nove cijene, tarifne zone, način naplate i druga prava i obaveze korisnika.
Zato nije potpuno precizno reći da je sadašnja uprava samo „zatekla“ sporni akt.
Sadašnja administracija preuzela je raniji pravni model, na njegovoj osnovi donijela novi pravilnik i pred Ustavnim sudom branila stav da saglasnost Skupštine na cijene nije potrebna.
Sud taj stav nije prihvatio.
Šta se promijenilo u poruci Grada?
Pred Ustavnim sudom Grad je tvrdio da saglasnost Skupštine nije obavezna. U objavi iz avgusta 2026. Grad kaže da je zakonom propisano da saglasnost mora dati Skupština.
Normalno je da institucija postupi po odluci suda i promijeni praksu. Ali transparentna institucija bi objasnila zašto je ranije zastupala pogrešan pravni stav, ko je pripremio sporni pravilnik, zašto nije tražena saglasnost Skupštine i šta je promijenjeno da se ista greška ne ponovi.
Umjesto toga, gradska objava najveći dio odgovornosti usmjerava prema prethodnim administracijama.
Parking mora postojati, ali to nije dokaz zakonitosti
Grad poziva odbornike da usvoje novu odluku kako bi se nastavilo obavljanje komunalne djelatnosti i „uveo red“. To je razumljiv politički argument.
Međutim, dvije tvrdnje nisu isto:
- Gradu je potreban uređen sistem parkinga.
- Predložena odluka je potpuno zakonita.
Potreba da parking funkcioniše ne dokazuje da su pravilno uređeni nadležnost Skupštine i gradonačelnika, cijene, naplata, posljedice neplaćanja, prava korisnika i način korištenja prihoda.
Bez javno dostupnog teksta nove odluke nije moguće provjeriti da li ona otklanja samo problem skupštinske saglasnosti na cijenu ili i sve druge nedostatke koje je utvrdio Ustavni sud.
PR forenzika: koji se obrazac koristi?
Objava koristi obrazac koji se može opisati kao: naslijeđena greška → sadašnje rješenje → pritisak na odbornike u ime javnog interesa.
Ključni komunikacijski postupci su:
- složen pravni spor svodi se na pitanje saglasnosti na cijenu;
- naglašava se naslijeđe prethodnih administracija;
- izostavlja se donošenje i odbrana pravilnika iz 2023;
- potreba za funkcionisanjem parkinga predstavlja se kao dokaz ispravnosti novog pravnog modela;
- odgovornost za dalji zastoj prenosi se na odbornike.
Takav PR narativ ne mora sadržavati direktno netačnu rečenicu. Dovoljno je da selektivno rasporedi činjenice i odgovornost.
Šta bi Grad trebalo da objavi?
Za potpunu transparentnost Grad bi trebalo da objavi:
- puni tekst nove odluke;
- obrazloženje svakog važnijeg člana;
- tabelu usklađenosti sa obje odluke Ustavnog suda;
- pravno mišljenje na osnovu kojeg je odluka pripremljena;
- podatke o prihodima i troškovima parkinga;
- broj izdatih dnevnih karata, naloga i prigovora;
- objašnjenje šta se dešava sa potraživanjima nastalim prema ranijem pravilniku.
Zaključak
Gradska objava ne sadrži potpunu neistinu. Skupštinska saglasnost na cijene zaista je bila potrebna.
Problem je u onome što je izostavljeno.
Građanima nije jasno rečeno da je sadašnja administracija donijela sporni pravilnik iz 2023, da je pred Sudom tvrdila da saglasnost Skupštine nije potrebna i da je Ustavni sud utvrdio šire probleme od samog načina određivanja cijene.
Ovo je primjer kako PR saopštenje može ponuditi tačnu rečenicu, a ipak stvoriti nepotpunu sliku.
Da li nova odluka zaista otklanja sve nezakonitosti ili samo formalno dodaje saglasnost Skupštine na cijenu?