Mostar je tokom ljeta 2026. prošao kroz ozbiljan poremećaj sistema upravljanja komunalnim otpadom.
Požar na deponiji Uborak u junu proizveo je gust dim, uticao na kvalitet vazduha i doveo do preporuka stanovništvu da ograniči boravak na otvorenom prostoru.
Posljedice požara nisu ostale ograničene na kvalitet vazduha.
Grad je morao organizovati privremene lokacije za pretovar otpada, a otpad je transportovan prema drugim deponijama u Bosni i Hercegovini.
Početkom jula Gradski štab civilne zaštite saopštio je da je postrojenje za sortiranje otpada na Uborku potpuno izgorjelo.
Nekoliko sedmica kasnije Grad Mostar pokrenuo je kampanju „Odvoji. Recikliraj. Inspiriraj“.
Poruka kampanje je jednostavna: građani mogu odmah početi razdvajati otpad i tako doprinijeti čišćem i zdravijem gradu. Grad pritom otvoreno priznaje da se sistem upravljanja otpadom suočava sa velikim izazovima i da istovremeno radi na sistemskim problemima deponije i infrastrukture.
Kampanja sama po sebi ima jasan smisao.
Razdvajanje otpada na mjestu nastanka jedan je od osnovnih preduslova za ozbiljniji sistem reciklaže.
Ali građaninu koji odvaja papir, plastiku ili metal nedostaje još jedna važna informacija:
šta se sa tim otpadom događa nakon što ga komunalno preduzeće preuzme?
Reciklaža nije samo kontejner
Sistem razdvajanja otpada može se prikazati kao jednostavan lanac:
domaćinstvo → kontejner → vozilo → sortiranje → obrada → reciklaža ili konačno odlaganje.
Građanin kontroliše samo prvi dio tog lanca.
Sve ostalo zavisi od infrastrukture i organizacije javnog sistema.
Upravo zato kampanja za promjenu ponašanja građana ima puni smisao tek kada postoji jasan odgovor na nekoliko pitanja:
Koliko odvojeno prikupljenog otpada se zaista posebno transportuje?
Postoje li odvojene trase i vozila?
Gdje se otpad sortira?
Koliki su kapaciteti sortiranja?
Koliko prikupljene plastike, papira, metala ili stakla zaista završi u reciklaži?
Koliko ipak završi na deponiji?
Takvi podaci bi omogućili građanima da vide rezultat vlastitog ponašanja.
Mostar upravo sada ima poseban razlog da objavi te podatke
Požar na Uborku čini ovo pitanje posebno važnim.
Gradski štab civilne zaštite je 6. jula saopštio da je postrojenje za sortiranje otpada potpuno izgorjelo.
To znači da je jedan važan element sistema obrade otpada neposredno prije kampanje bio ozbiljno oštećen ili potpuno izvan funkcije.
Grad je istovremeno koristio privremene pretovarne lokacije i prevozio otpad prema drugim deponijama.
Kasnije je pretovarna stanica premještena na novu lokaciju na Bišću polju.
Sve to pokazuje da je sistem tokom ljeta bio u tranziciji.
Zbog toga kampanja o razdvajanju otpada otvara sasvim legitimno operativno pitanje:
koji dio sistema za odvojeno prikupljeni otpad trenutno funkcioniše?
Kampanja i sistem mogu se razvijati istovremeno
Postoji jednostavan odgovor koji vrijedi uzeti ozbiljno.
Grad ne mora čekati da cijeli sistem bude savršen prije nego što počne edukovati građane.
Navike razdvajanja otpada razvijaju se godinama. Pilot-projekti mogu služiti testiranju modela. Edukacija može početi paralelno sa izgradnjom infrastrukture.
Sama činjenica da sistem još nije potpuno razvijen zato ne čini kampanju besmislenom.
Ali upravo takav pristup zahtijeva još veću transparentnost.
Ako je riječ o pilot-projektu, građanima bi trebalo objasniti: ko učestvuje, koliko domaćinstava je obuhvaćeno, koje količine otpada se očekuju, gdje se prikupljeni materijal odvozi i kako će se mjeriti uspjeh.
Bez toga slogan ostaje mnogo vidljiviji od sistema koji stoji iza njega.
Od odgovornosti građana prema odgovornosti sistema
Kampanje ovog tipa imaju jednu prirodnu komunikacijsku prednost.
Građaninu se može dati veoma konkretan zadatak: plastiku stavi ovdje, papir tamo, ostali otpad u treći spremnik.
Institucionalni dio zadatka je komplikovaniji.
Potrebno je organizovati logistiku, sortiranje, ugovore sa reciklerima, kontrolu tokova otpada, finansiranje i izvještavanje.
Zbog toga je građanska kontrola korisna upravo na drugom dijelu lanca.
Građanin može uraditi sve što kampanja od njega traži.
Javni sistem zatim mora pokazati da je trud imao efekta.
Jednostavan pokazatelj koji bi mnogo rekao
Grad Mostar bi mogao periodično objavljivati samo nekoliko podataka: ukupnu količinu komunalnog otpada, količinu odvojeno prikupljenog otpada, količinu poslanu na reciklažu, količinu koja je završila na deponiji i trošak prikupljanja i obrade.
Tada bi slogan „Odvoji. Recikliraj. Inspiriraj“ dobio mjerljivu vrijednost.
Na primjer, ako građani tokom mjeseca odvoje 50 tona plastike, mnogo je važnije saznati koliko je od tih 50 tona zaista predato recikleru nego koliko je promotivnih letaka podijeljeno tokom kampanje.
To je razlika između mjerenja aktivnosti i mjerenja rezultata.
Pitanje za Građansku forenziku
Mostarski slučaj zato je analiza funkcionalnosti sistema koji treba da podrži razdvajanje otpada.
Ako institucija traži od građana da usvoje novu naviku, javnost treba imati mogućnost da prati šta sistem radi sa rezultatom te navike.
Glavno pitanje glasi:
Da li Mostar trenutno ima operativni lanac za odvojeno prikupljeni otpad i koliko tog otpada zaista završi u reciklaži?
Odgovor bi zahtijevao praćenje cijelog puta otpada:
spremnik → prikupljanje → transport → sortiranje → obrada → konačno odredište.
Tek tada možemo razlikovati dvije vrlo različite stvari.
Prva je kampanja koja građanima pokazuje kako da razdvajaju otpad.
Druga je funkcionalan sistem koji taj razdvojeni otpad pretvara u materijal za ponovnu upotrebu.
Mostaru su potrebne obje.
A javnosti su potrebni podaci koji pokazuju da su zaista povezane.