Grad Sarajevo je za sufinansiranje programa i projekata podrške mladima u 2026. godini obezbijedio 80.000 KM. Nakon provedenog javnog poziva, prema objavljenoj konačnoj listi, sedam projekata dobilo je ukupno 40.000 KM.
Dakle, dodijeljena je tačno polovina iznosa predviđenog javnim pozivom.
Druga polovina priče nalazi se među prijavama koje nisu prošle administrativnu provjeru. Jedna od njih posebno dobro pokazuje kako formalna pravila mogu odlučiti o sudbini projekta prije nego što njegov sadržaj uopšte postane predmet evaluacije.
Šta je Grad tražio?
Grad Sarajevo je 9. juna 2026. raspisao javni poziv za projekte udruženja i neprofitnih organizacija za podršku mladima. Za tu svrhu u gradskom budžetu bilo je obezbijeđeno 80.000 KM, dok je pojedinačni projekat mogao dobiti između 3.000 i 20.000 KM.
Aplikanti su morali dostaviti prijavni obrazac, opis projekta, dokaz o registraciji, identifikacioni broj pravnog lica, potvrdu banke o solventnosti, izjave o tehničkim i ljudskim resursima, dokaz da je obezbijeđeno najmanje 20% potrebnih sredstava i detaljnu finansijsku konstrukciju projekta.
Sve to ima razumljivu svrhu. Institucija koja dodjeljuje javni novac mora utvrditi ko aplicira, da li organizacija postoji, ima li kapacitete za realizaciju projekta i kako namjerava potrošiti novac.
Ali nakon toga dolazi još jedan zahtjev: prijavni obrazac sa pratećom dokumentacijom potrebno je ručno numerisati, parafirati i staviti pečat udruženja ili neprofitne organizacije u donjem desnom uglu. Nepotpune prijave nisu uzimane u razmatranje.
Elektronski popuni, odštampaj, potpiši, pečatiraj, numeriši, parafiraj i ponovo pečatiraj
Sam Grad zahtijeva da prijavni obrazac prvo bude elektronski popunjen, a zatim odštampan, potpisan i pečatiran. Obrazac se, prema njegovoj izričitoj napomeni, ne smije preuređivati.
Nakon štampanja, prijavni obrazac i prateća dokumentacija ponovo ulaze u fizički administrativni proces: potrebno ih je ručno numerisati, parafirati i pečatirati u donjem desnom uglu.
Drugim riječima, postupak počinje digitalnim dokumentom, ali njegovu administrativnu ispravnost na kraju potvrđuju hemijska olovka i pečat.
Projekat koji nije došao do sadržajne evaluacije
Ornitološko društvo „Naše ptice“ prijavilo je projekat „Prirodnoznalci: Grad kao prirodna laboratorija“.
Iz konačnih rezultata ne možemo saznati da li je projekat bio kvalitetan, koliko bi mladih obuhvatio, kakve je rezultate mogao proizvesti ili koliko je njegova finansijska konstrukcija bila opravdana. Prijava nije prošla administrativnu provjeru.
Komisija je utvrdila da dostavljena dokumentacija nije bila numerisana, parafirana niti ovjerena pečatom. Zbog toga je jednoglasno zauzela stav da je prijava nepotpuna.
Komisija nije izmislila ovaj uslov nakon prijave projekta. On je bio eksplicitno naveden u javnom pozivu. Zbog toga ovo nije priča o tome da je komisija proizvoljno odbacila projekat.
Mnogo zanimljivije pitanje je zašto je procedura projektovana tako da izostanak ručne numeracije, parafa i pečata predstavlja razlog da se sadržaj projekta uopšte ne razmatra.
Nisu svi formalni nedostaci isti
Konačna lista pokazuje zašto je ta razlika važna. Dva projekta nisu ispunila osnovne teritorijalne uslove poziva. Jednu prijavu podnijela je javna ustanova iako je poziv bio namijenjen udruženjima i neprofitnim organizacijama. Kod još dvije prijave nedostajao je bankovni izvod kojim je trebalo dokazati da je obezbijeđeno najmanje 20% finansijskih sredstava.
To su različite vrste problema. Ako organizacija nema pravo učešća, sadržaj projekta teško može promijeniti tu činjenicu. Ako je potrebno dokazati postojanje vlastitog finansiranja, a dokaz nije dostavljen, institucija nema podatak potreban za provjeru finansijske konstrukcije.
Ali šta se mijenja u sadržaju projekta ako dostavljena dokumentacija nema ručno upisane brojeve, parafe i pečate? Tu dolazimo do pitanja proporcionalnosti.
Šta administrativno pravilo zapravo štiti?
Numerisanje i parafiranje dokumentacije može kod papirne dokumentacije pomoći u zaštiti njenog integriteta i otežati naknadno dodavanje, uklanjanje ili zamjenu pojedinih dijelova prijave. Pravilo, dakle, može imati legitimnu svrhu.
Ali analiza ne završava pitanjem da li pravilo postoji. Potrebno je pitati: da li je pravilo neophodno, postoji li jednostavniji način da se postigne isti cilj i da li je odbacivanje cijelog projekta proporcionalna posljedica njegovog nepoštovanja?
Od 80.000 KM dodijeljeno je 40.000 KM
Konačna lista navodi sedam projekata koji su zadovoljili opšte odredbe i kriterije. Odobreni iznosi bili su 8.000, 3.500, 4.000, 3.000, 6.000, 10.000 i 5.500 KM.
Ukupno: 40.000 KM. Javni poziv raspolagao je sa 80.000 KM.
Iz dostupnih dokumenata ne možemo zaključiti šta se dogodilo sa preostalih 40.000 KM niti možemo tvrditi da je taj novac trebalo automatski podijeliti odbijenim aplikantima. Takođe ne znamo da li bi bilo koji od odbijenih projekata prošao kvalitativnu evaluaciju da je zadovoljio administrativne uslove.
Ali možemo postaviti legitimno pitanje: ako je svrha javnog poziva finansiranje kvalitetnih projekata za mlade, da li je optimalan rezultat procedure u kojoj polovina predviđenog fonda ostane nedodijeljena, dok se pojedini projekti ne ocjenjuju zbog otklonjivih formalnih nedostataka?
Formalna greška ili razlog za dopunu?
Administracija može razlikovati nedostatke koji mijenjaju samu podobnost aplikanta od nedostataka koji se mogu naknadno otkloniti bez promjene sadržaja prijave.
Nenumerisana dokumentacija može se numerisati. Nedostajući paraf može se dodati. Pečat se može staviti. Takva dopuna ne mora mijenjati projekat, budžet, broj korisnika, planirane aktivnosti niti rezultat bodovanja.
Umjesto automatske eliminacije zbog svakog nedostatka, institucija bi mogla definisati ograničeni rok za otklanjanje jasno određenih formalnih nedostataka. Svi aplikanti morali bi imati jednaku mogućnost dopune, a sadržaj projekta nakon isteka roka za prijavu ne bi se smio mijenjati.
Digitalizacija koja završava na papiru
Grad već koristi elektronski obrazac kao početnu tačku postupka. Ali dokument zatim mora biti odštampan, fizički potpisan, pečatiran, ručno numerisan, parafiran i ponovo pečatiran.
To je hibridni sistem koji preuzima obaveze i digitalnog i papirnog postupka, bez potpunog korištenja prednosti jednog ili drugog. Elektronski sistem može evidentirati šta je podnosilac dostavio, kada je dokument dostavljen i da li je naknadno mijenjan. Kontrola verzija, vremenski žig i elektronski potpis mogu štititi integritet dokumentacije bez desetina ručnih brojeva, parafa i otisaka pečata.
Tehnologija, međutim, nije suština problema. Suština je dizajn procedure.
Od kontrole aplikanta do kontrole procedure
Kod javnih poziva obično provjeravamo aplikante: da li su dostavili dokumentaciju, ispunjavaju li kriterije i jesu li opravdali sredstva. Ali javni nadzor može ići korak dalje.
Za svaki eliminacioni kriterij moguće je postaviti četiri pitanja:
- Koju javnu vrijednost ovo pravilo štiti?
- Da li je pravilo neophodno za zaštitu te vrijednosti?
- Može li se isti cilj postići jednostavnijim postupkom?
- Da li je posljedica kršenja pravila proporcionalna stvarnom riziku?
To je razlika između provjere da li je birokratija pravilno primijenila vlastita pravila i provjere da li su sama pravila dobro dizajnirana.
Jedan poziv nije dovoljan za konačan zaključak
Ovaj slučaj ne dokazuje da Grad Sarajevo sistematski odbacuje kvalitetne projekte zbog formalnosti. Ne dokazuje ni da bi projekat „Prirodnoznalci“ trebalo finansirati. Dokumenti nam to jednostavno ne govore.
Ali pokazuju nešto što možemo provjeravati na mnogo većem uzorku: koliko javnog novca predviđenog grantovima u BiH ostane nedodijeljeno; koliko prijava otpada zbog materijalnih, a koliko zbog administrativnih nedostataka; koliko institucija omogućava dopunu formalno nepotpune dokumentacije; i koliko administrativnog vremena troše institucije i organizacije na procedure čija se svrha danas može ostvariti jednostavnijim sredstvima.
Javni poziv Grada Sarajeva zato je zanimljiv kao mali uzorak većeg problema. Od planiranih 80.000 KM dodijeljeno je 40.000 KM. Jedan od projekata nije stigao do sadržajne evaluacije jer njegova dokumentacija nije prošla proceduru ručnog numerisanja, parafiranja i pečatiranja.
Možda je sve urađeno tačno onako kako su pravila nalagala. Ali građanska kontrola ne mora stati na pitanju da li je pravilo pravilno primijenjeno.
Ponekad je važnije pitanje: da li nam je to pravilo uopšte potrebno?